уторак, 30. април 2013.

Ima dana

Ima dana
kada se plašiš...
Da se strah ne zakači u tebi
kao zastarela stvar,
kao nekakva posebna fleka,
prilepljena godinama
na tebi da živi.

Ima dana
kada ne postojiš.
Kada te od želje pravim
i u kosmosu
tražim.

Ima dana
kada si svačiji
i ničiji.

Ima dana
kada ti je ljubav poput palate,
sa srcem u kutiji...

Ima dana
kada si samouveren,ranjen i sam.

Ima dana
kada se lomiš
i pretvaraš u vreme
koje se topi.

Ima dana
kada si duboka rupa.

Ima dana
kada živiš u mom oku
potpuno tiho
razaraš,
sve što stvorim.

Ima dana
kada svoj zid
podigneš visoko
iznad svoje glave.

Ima dana
kada se i sebe bojiš

Ima dana
kada čekam i sanjam
da slobodno prošetam
poljima tvojim.
Na rubu znana
i potpuno strana.

                                                  Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар