Na samoj kapiji grada
ispod kamenog luka,
slike iz mašte stoje
u srcu gvozdena kruna.
Vrana krilima maše,
spremna za novo leto,
čuči na zidu i krešti
sjajnoga vrata blješti...
Dok tako klima glavom
gubi se u svom bolu.
Kroz kljun joj prolazi vreme
krila joj k'o teško breme.
Na korak od nje samo,
tršava mi glava stoji,
sa vrata skidam omču
tvojih se koraka bojim.
Vesna Lačković
ispod kamenog luka,
slike iz mašte stoje
u srcu gvozdena kruna.
Vrana krilima maše,
spremna za novo leto,
čuči na zidu i krešti
sjajnoga vrata blješti...
Dok tako klima glavom
gubi se u svom bolu.
Kroz kljun joj prolazi vreme
krila joj k'o teško breme.
Na korak od nje samo,
tršava mi glava stoji,
sa vrata skidam omču
tvojih se koraka bojim.
Vesna Lačković
Нема коментара:
Постави коментар