Ušetam ponekad u snove tvoje,
kao u društvo mrtvih pesnika.
Napišem pesmu, posvetim stih...
Uvek si bio deo njih.
Ukradem ti snove, pod rukom nosim,
svaki tvoj miris zarobim sama.
Ukradem i štipnem tugu neku,
čvrsto je stegnem i krenem ka nama.
A, vetar k'o ptica otme mi tugu
prkosno preseče na pola.
Želi da nosim, k'o kamen težak
svaki tvoj pramen, u svojoj kosi.
Vesna Lačković
kao u društvo mrtvih pesnika.
Napišem pesmu, posvetim stih...
Uvek si bio deo njih.
Ukradem ti snove, pod rukom nosim,
svaki tvoj miris zarobim sama.
Ukradem i štipnem tugu neku,
čvrsto je stegnem i krenem ka nama.
A, vetar k'o ptica otme mi tugu
prkosno preseče na pola.
Želi da nosim, k'o kamen težak
svaki tvoj pramen, u svojoj kosi.
Vesna Lačković
Нема коментара:
Постави коментар