четвртак, 24. мај 2012.

U mojim snovima

Ušetam ponekad u snove tvoje,
kao u društvo mrtvih pesnika.
Napišem pesmu, posvetim stih...
Uvek si bio deo njih.

Ukradem ti snove, pod rukom nosim,
svaki tvoj miris zarobim sama.
Ukradem i štipnem tugu neku,
čvrsto je stegnem i krenem ka nama.

A, vetar k'o ptica otme mi tugu
prkosno preseče na pola.
Želi da nosim, k'o kamen težak
svaki tvoj pramen, u svojoj kosi.



                                        Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар