O da li ...

Uzalud se trudiš
pronaći pravu reč.
Jer,
svaki njen rep boli. Kao oštrica mača.

Oštrije od samog noža.
A, rana...
Kao arabeska.

Uzalud savijaš gvozdene pipke, dišeš tajno
sklanjaš siluete.
Sanjaš moć.

A dani, kao lanene niti,
klize ti niz lice.
Lice tvoje, boje je bakra.
Boji se dana, boji se noći.
U glavi samo,
jedna misao vlada,
O da li, da li ću moći!

                                  Vesna Lačković