понедељак, 13. фебруар 2012.

Kap po kap

Stojiš kao mrlja na mojim prstima,
treseš se i cviliš...
Želim da te spalim.
U mojoj duši, besni požar.
A, ti... Ti samo gledaš,
kako te spiram sa prstiju svojih.
Sa duše brišem i poslednje kapi.
A, ljubav...
 Ljubav mi iz srca viri.

Letiš na oblaku
ka nebu...
Kreštiš kao ptica crna.
Daj mi dokaz da postojiš
tvoj pogled čas je važan,
tvoj pogled čas je vlažan.
Kriješ tugu
kao pticu.
Dok te krišom posmatram,
stežeš se u snu.
Vrištim ti ime.
Ptica u meni širi krila,
negde daleko na nebu
leže moje čežnje.
Moj um luta kao crv
po usnama tvojim.

Imala sam jedan san...
U njemu se nizbrdo kotrljam,
nestajem u bunaru života.

A ti... Ti samo ćutiš.
Kao ratnik na bojnom polju.
Pitaj, zašto te volim!

                              Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар