уторак, 17. децембар 2013.

SUSRET


Stajao je začuđen 
što više nije sam...
U tišini bez reči.

Kako je i mogao  pomisliti
da će ga ostaviti,
po načinu
na koji je zadržavala dah...
Lomila srce... 

Čuvao se pobune
pokušavajući da unese prirodnost
u neočekivani susret.

U trenutku kada je uzdahnuo
sunce ga zapljusnulo
i gotovo zaslepljen, reče joj:
-Gde si? 
Posmatrali su se ćutke,
pokušavajući
da ne prekrše, običaj,
da se u ovakvoj pustoj situaciji
prosto uhvate za ruke.

Nije osećao stid
što se mesecima borio sa nesanicom
čitajući Prevera,
jadikujući nad Jesenjinom
i želeći je u dugim Nerudinim noćima...

Nije bio u stanju ništa da oseti.
Uzalud se zapinjao da zaplače
pokušavajući,
da iz očiju izbaci svu ljubav svoju... 
Vesna lačković

Нема коментара:

Постави коментар