Koliko puta
živiš u tajnom gradu
sa kulama visokim do neba,
u mislima tudjim,
jadima
grubih dimenzija,
širokih visina,
različitih obličija ljudskih...
Koliko puta poveruješ
da se snovima ne treba igrati,
da če zagrljaj zore
otupeti
i preseći sunčev sjaj.
Koliko puta pogineš u stihu...
U tišini,
u iskrzaloj
izvrnutoj ljubavnoj trici...
Koliko puta izbodeš svoj lik,
što živi u tebi
a da to i ne znaš.
Koliko puta
iscrtaš svoje dve strane
i umreš
plešući na rubu...
Koliko puta...
Vesna Lačković
Нема коментара:
Постави коментар