петак, 11. мај 2012.

Oblaci

Mnogo toga vucaram za sobom,
crni oblak i mećave mnoge.
Lomile me uvek teške boje,
prazni dani, ljudski duh je lomljiv!

Izrasla je Sloboda iz Sunca,
duša mi se zamrsi u ljubav,
isplete mi mrežu preko lica,
shvatila sam da je neuništiv.

Život...

Zaboravih teške boje i purpurni oblak,
ružne maske, jadikovke stare.
Sve se plašim iskrašće se vreme
žurim, žurim da ostavim breme.

                          Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар