уторак, 17. април 2012.

Zašij ljubav

Rana,
kao pukotina u mojoj duši
kroz koju se svetlost prelama i slama.
Postoji.

Još uvek kada zatvorim oči
u tišini uma,
zaboravljam da sam ljuta
zbog mrve srama i krivog puta...

Ljubav je čudna !
I zato dobro pazi šta mi govoriš.

Zaviri u mene, otvori vrata,
bez krivice i ljutnje.
Za radost, za mladost, za starost.
Zašij ljubav rukama svojim,
debelim koncem u okove od zlata.




                                                Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар