Rana,
kao pukotina u mojoj duši
kroz koju se svetlost prelama i slama.
Postoji.
Još uvek kada zatvorim oči
u tišini uma,
zaboravljam da sam ljuta
zbog mrve srama i krivog puta...
Ljubav je čudna !
I zato dobro pazi šta mi govoriš.
Zaviri u mene, otvori vrata,
bez krivice i ljutnje.
Za radost, za mladost, za starost.
Zašij ljubav rukama svojim,
debelim koncem u okove od zlata.
Vesna Lačković
kao pukotina u mojoj duši
kroz koju se svetlost prelama i slama.
Postoji.
Još uvek kada zatvorim oči
u tišini uma,
zaboravljam da sam ljuta
zbog mrve srama i krivog puta...
Ljubav je čudna !
I zato dobro pazi šta mi govoriš.
Zaviri u mene, otvori vrata,
bez krivice i ljutnje.
Za radost, za mladost, za starost.
Zašij ljubav rukama svojim,
debelim koncem u okove od zlata.
Vesna Lačković
Нема коментара:
Постави коментар