'' Sada ćeš moći sita da se nagledaš.'' - rekoh Danici i uzeh je za ruku. Pomogoh joj da se smesti na klupu. Ona me upita:
'' Koliko spratova ima naša zgrada?''
'' Pet. '' - odgovorih i sedoh pored nje. Gledala sam joj živahne oči kako su češljale sve ćoškove u parku, a več u sledećoj sekundi zaboravljale svu lepotu koju su upile tog trena. Uglavnom je ćutala.
Pitala sam je o čemu razmišlja.
'' Razmišljam o danu.''
Onda su u park došle dve mlade mame. Smejale su se glasno i zavodljivo. Čitale su 'magazin o ženi' - Kako ostati lepa i posle četrdesete...
'' Kako postati gabor.'' - našali se jedna i prasnuše u smeh.
'' Danas užasno izgledam ne mogu iz kuće...'' - dodade druga i smeh se ponovo proli.
'' Svremenom češ sve zaboraviti.'' - reče Danica sama za sebe. Meni bi drago , stegoh joj ruku i namignu, kao da je govorila o lepom danu.
Jednom će te starost pojesti.
Pitala sam se o čemu domaćice ovog sveta razmišljaju dok iščitavaju magazine, od korica do korica -' Sve što se mora znati o seksu ili kako prestati sa pušenjem...'
Rekoh Danici da ću se vratiti za sat vremena. Ona klimnu glavom i nastavi da gleda ispred sebe. Dve mlade žene su dugo gledale za mnom dugog i ispitivačkog pogleda, mereći svaku moju neravninu na suknji i krojeći cipele u kojima sam hodala. Mišići mi se zategoše i osetih blago rumenilo u vidu besa kako mi obli lice. Shvatih da su to žene koje se po ceo dan izvinjavaju svojim muževima.
Posle sat vremena vratih se po Danicu.
'' Danas si mi nešto posebno ozbiljna'' - rekoh joj.
'' Ah, ti si. - obradova se starica. - '' gde si, nisam te videla čitav dan.''
'' Tu sam Danice, pored tebe.''
'' Koliko spratova ima naša zgrada?''
Uzeh je za ruku i poljubih .
'' Pet. Pet spratova ima, Danice moja.''
Vesna Lačković
Нема коментара:
Постави коментар