субота, 7. септембар 2013.

Zvono

Postoji bol
Koji tupo odjekuje
pred pobunom
ljutih predaka.
Očiju iskrvavljenih i nemih...
Gde se život meri godinama..
Bez ikakvog koncepta
Bez ikakvih mogucnosti

Samo oči
Pune samoće
Koje se skrivaju ispod svakog treptaja
Skrivaju u magli svake jeseni...

Zar ne vidiš
Koliku ravnotežu nose
Duge obale bez valova...
U mojoj glavi još je gore.
Iskrzano
Nepovratno osećanje
Što zveči u meni k'o zvono
Odzvanja
Preko godina
               Vesna Lačković


Нема коментара:

Постави коментар