понедељак, 2. април 2012.

Ponos

Ponos...
O tome ti govorim.
O tom dubokom tunelu
što privlači kao magnet,
truje kao otrov u cirkusu od srama,
na bini od očaja.
Ne bira lica kad slama,
udara tako da suze peku.
Ponos...
Zato krijem suze svoje.
Zato kažem, dobro je !
Ali kad teku suze tvoje, one
što se sada roje.
Suze koje kriješ, iza osmeha.
To lice tražim, otkrij ga !

                                          Vesna Lačković

Нема коментара:

Постави коментар